Skoči zeka iz jendeka,
pa po snegu lako prti.
Za njim skoči drugi, treći,
a za trećim i četvrti.
Po ćilimu belom skaču
jedan drugom na krkaču;
premetnu se preko njuške,
valjaju se poleđuške.
Gurkaju se u tom trku,
ćuškaju se u tom huku,
ko ih gleda ne mož’ znati
igraju l’ se il’ se tuku.
Gledao ih lovac stari,
pucati mu beše žao.
Uze listak knjige bele,
pa je zeke ‒ nacrtao.
Zeka, zeka iz jendeka,
danaske si srećan bio!
Danas ti je ‒ dece radi ‒
stari lovac oprostio.
Нема коментара:
Постави коментар