Mjesec i njegova baka - Branko Ćopić

U šumi staroj oganj gori,

blista u mraku na kraju svijeta;

kad bliže priđeš ‒ od srebra dvori,

po njima mudra starica šeta;

nad krovom plavi vije se dim;

tu živi Mjesec i baka s njim.

Od sinoć kod kuće Mjesec nije,

a baka čeka ... prolaze sati ...

Moraće, bogme, i da ga bije

kada se zorom u dvore vrati.

Niti je sluša, niti je pita,

čitave noći po nebu skita.

"Ala će sutra šiba da radi! 

Svrbi me ruka!" ‒

baka se sladi.

Dremljiva ponoć po šumi lunja,

a stroga baka na pragu kunja,

drži u ruci od breze prut.

A nebom dotle, po modroj vodi,

skitnica Mjesec pučinom brodi,

u moru zvijezda dukat žut.

U samu zoru maglica pade,

ozeblom šumom zaigra kos,

umoran Mjesec domu sekrade, 

oprezno ide, plašljiv i bos.

Šulja se Mjesec, utvara prava,

kad, gle, na pragu ‒ bakica spava,

spustila glavu, srebri se kosa,

na prutu trepti jutarnja rosa.

S drveta utom, hitra i laka, 

pred kuću skoči brbljiva svraka,

zakrešta zlobno repati vrag.

"Drž'te ga! Ua! S neba je pao!

Čitave noći zvijezde je krao!

Pogledaj za njim ‒ blista se trag!"

Potrča Mjesec brže neg oči,

kroz vrata šmugnu, u krevet skoči,

a svraka opet galamu stvara:

"Pobježe skokom! Drži ga, stara!"

Jadna se baka iz sna trže,

zbuni je dreka i rumen sjaj,

pa svraku pita brže što može:

"Otukda?! Šta je?! Da nije zmaj?!"

"Kradljivac zvijezda u tvojoj kući! ‒

povika svraka ‒

Treba ga tući!"

"Pogađam ko je! ‒

baka se sjeti,

u dvore korak upravi svoj ‒

Kradljivac koji s neba leti

niko je drugi, već unuk moj!"

Prilazi baka krevetu tajno

i gleda lice zlaćano, sjajno,

u plavoj kosi zvjezdani prah.

"Kuda li noge njegove jezde!

Visine voli, nebo i zvijezde,

kako ga nije u noći strah?

Moram ga tući, tu druge nije!"

i baka uze sandale sive,

brezovim prutom po njima bije.

"Vi ste za skitnju njegovu krive!

Zašto nosite unuka mog

širinom neba zvjezdanog?!"

Sandale trpe batine mnoge

i složno škripe:

"Krive su noge!"

Noge se bune:

"Kriva je glava,

noću je budna, a obdan spava!"

Baka se ljuti.

"Pogledaj vraga!

Zar ova glava, rođena, draga?!"

Prije ću za brk Bauka vući,

negoli snenog unuka tući.

Izmlatiću ga, al drugi put."

To reče baka i baci prut.

☆ odlomak iz poeme Mjesec i njegova baka - Branko Ćopić

☆ celu poemu možete pronaći u Čarobna šuma - Branko Ćopić / Čarobna šuma 

☆ poslušajte 🎧